ej...evo mene malo..mislim bilo je i vrijeme da konacno napisem novi post..heh ali ja neznam kaj da napisaem..pa evo malo u kratko za bozic sam bila u majestiku...a tam je bila naravno ludnica.. i tak..za novu vjerojatno idem na vinicu..tak da festa...i tak..kod mene u zivou nema nist novo..osim da sam trenutno jucer prekinula s deckom...ah..nebudem to spominjala..ali jbg..zivot ide dalje...ili ne,...nadam se da ste svi sretni...
covece neznam kaj da pisem..nekaj bi pisala a neznam kaj...no ovoga bas lijepo kaj je snijeg napadal..prvi put imam osjeca j kao da je bozic..heh i tak idem ja pozdravljam sve koji me poznaju a najvise one koji mi komentiraju i nemojte biti skrti na komentarima..kak vi meni tak ja i vama..pa prema tome..razgibavanje...heh pusa

evo vam malo slikica





EVO VAM JEDNE PRICE -LEA I LUKA

Lea i Luka su se znali od 5 razreda osnovne skole.Otkad se znaju izmedu njih uvijek postoji “ono nesto“...Njihova ljubav se rasplamsala u prvom razredu srednje skole...kada su zajedno upisali opcu gimnaziju...Ta skola ih je zauvijek spojila...Njihovi roditelji,profesori prijatelji su prihvatali ovu prelijepu mladenacku ljubav iako su bili jako mladi...Lea i Luka dane su provodili zajedno-ispunjavajuci ih poljubcima,zagrljajima i slatkim tajnama...Svaki trenutak proveden zajedno ih je zblizavao svakog dana sve vise...Jednog dana Lea se nije osjecala dobro i mama je odvela doktoru na pregled.Njegov izraz lica nije nimalo ohrabrivao ni Leu ni njenu mamu.Doktor im je saopstio ruznu vijest:Lea je imala tesku bolest srca i trebala je hitno transplantaciju...Najveci problem je bio sto nije bilo donatora...Luka je dugo cekao Leu i kada je vidio onako blijedu znao je da nesto nije uredu...Lea ga je odvela na njihovo zajednicko mjesto i dok je prikrivala suze sve mu je ispricala.Luka je osjecao kao da mu se srusio cijeli svijet imao je jaku potrebu da zaplace ali znao je da nesmije-znao je da mora biti jaci –radi svoje Lee...I tako su dani prolazili a Luka i Lea su svaki dan provodili zajedno,,,on se trudio da Lei udovolji u svemu mada je to nekad bilo nemoguce a Lea je pokusavala da bude jaca od bolesti...Luka je znao da to sto radi nije dovoljno...Jednog dana Lea je primila poziv u kojem su joj rekli da su nasli donatora i da za 2 dana ima operaciju...Bila je presretna jer je to znacilo da ce za 2 dana biti potpuno zdrava i ponovo ce moci uzivati u svim carima zivota-zajedno sa svojim Lukom...Kada mu je to rekla on je samo zagrlio kao da im je to prvi i posljednji put da se vide...Dva dana su brzo prosla i Lea je otisla na aerodrom a sa njom njeni roditelji,prijatelji i naravno Lukom...Sa svima se pozdravila i obecala im da ih nece napustiti...Njen avion je uskoro poletio...Zadnje sto je Lea vidjela je bilo tuzno Lukino lice...Operacija je prosla savrseno...Lea se polako oporavljala i nakon 3 dana je dobila dozvolu da se vrati kuci...Dok je cekala da joj avion poleti jedino je mislila na Luku kako ce se opet vidjeti mada je bila tuzna jer je svih tih dana nije nijednom nazvao...Roditeljima nije nista govorila a ni oni nisu njoj...Napokon je dosla u svoj rodni grad!Bila je presretna...Gledala je kroz prozor i trazila Luku ...Nije ga vidjela...Kada su sisli sa aviona,vec tuzna Lea,upita mamu:GDJE JE LUKA?!-mama je blijedo pogleda i oci joj se napunise suzama...Lea je zapita sta joj je...A mama je kroz plac upita:ZAR NE ZNAS KO TI JE DAO SRCE?!?!